Skoro svaki dan slušamo o porodicama koje odlaze u bijeli svijet. Žalimo se da nas je svakim novim danom sve manje. Slušamo mlade kako se žale da je teško osnovati porodicu...

U svemu tome ima mnogo istine.

Život ovdje zna biti surov i težak, ali kada i gdje život nije takav?!

Dolaskom na čelo opštine Bratunac obećao sam da ću se boriti za bolju budućnost naše djece i omladine. Od tog cilja nisam i neću nikad odustati.

U ovoj godini uspjeli smo zbrinuti sve bratunačke mališane u vrtić, obezbjediti đacima besplatan prevoz, udžbenike, napraviti moderan sportski teren...

To nije dovoljno. Zato ćemo moj tim i ja raditi još više i još jače.

Znamo da je mladim ljudima potreban posao kako bi osnovali vlastitu porodicu. U periodu pred nama to će biti naš najveći prioritet. Ali dok se to realizuje, moramo brinuti i paziti jedni na druge. Ponekad, dovoljan je i simboličan gest pažnje da pokažete ljudima oko sebe da nisu sami i zaboravljeni.

Zato sam danas posjetio porodice Lopatić, Todorović, Vuksić i Salihović koje nam svima mogu biti svijetao primjer velike i srećne porodice. Njihovim mališanima sam uručio novogodišnje paketiće u ime opštine Bratunac.

Siniša i Vesna Lopatić su nedavno dobili blizance Vasilija i Atanasija. Njihova starija kćerka Marija Magdalena nas je dočekala kao prava domaćica.

Nikola i Mirjana Todorović su ponosni roditelji prvih bratunačkih trojki.

Ana, Đorđe i Petar su pravi mali anđeli.

Milenko Vuksić i njegova supruga Nevena odgajaju sedmoro djece. Svoje četvoro i bratovo troje djece. Kada dođete u njihov dom, čini vam se da na svijetu ne postoji srećnije mjesto iako je život prema ovoj porodici često bio veoma surov.

Šemso Salihović iz Voljavice je samohrani otac četvoro djece. Dvije starije kćerke su udate. Supruga Mina je nakon 20 godina braka napustila njega i djecu. Od tada, najteže je šestogodišnjoj Meldini koja često traži majku. Ova porodica živi u veoma teškim uslovima u šta sam se lično uvjerio. Već sutra opština Bratunac će uplatiti neophodnu finansijsku pomoć kako bi mogli adaptirati trošnu kuću.

Kada na trenutak ulovite bespomoćni dječiji pogled i učinite da se to dijete barem na trenutak obraduje običnom novogodišnjem paketiću, osjetite istovremeno radost i tugu. Osjetite ponajviše obavezu da svakom bratunačkom djetetu omogućite bolji i srećniji život.

Ništa ja danas nisam uradio krupno i značajno. Posjetio sam nekoliko svojih sugrađana i uručio paketiće njihovoj djeci. Ipak, ono što mi je zapalo za oko jeste da jedan ovakav običan čin pažnje ljudima djeluje nerealno. Nekako smo se otuđili jedni od drugih. Ne smijemo to raditi. Ko nam ima preči od nas samih? Od naše djece?

Srećni vam svima predstojeći praznici!

Vaš načelnik,

Srđan Rankić.