SVI SMO MI SLAVKINA DJECA

Glavna slika

Bog je ljubav, a majka je biće najsličnije Bogu. Najuzvišenija, najiskrenija i najčistija ljubav u ovozemaljskom životu zaključana je u njenom srcu. Toplinu, nježnost, pažnju i spremnost da žrtvuje vlastiti život za tuđi nećete sresti nigdje na ovom svijetu. Osim kod majke.

Ubiti takvu ljubav, znači ubiti Boga. Ubiti dijete - ne postoji veći zločin na svijetu. Šta je majka bez djeteta? Tek uveli list, pokošena trava, sasušeni cvijet...

Slavka Matić iz Bjelovca je majka koja već skoro trideset godina živi, a ne živi. Za njenu tragediju, van našeg grada, zna tek poneki radoznali istoričar koji stidljivo ispisuje stranice najvećeg ratnog zločina u Podrinju - zaborava.

Lomili su život i strašna sudba ovu hrabru ženu na isti način kako ona lomi prste, dok sjedi sama u svojoj kući. Otkupila bi se i ona danas, ali kome? Nijemoj fotografiji sa koje je posmatraju njene dvije kćerke, već skoro tri decenije?!

Danas su materice, praznik posvećen majkama. Jutros sam obišao svoju majku. Obradovala mi se kao i uvijek kada me vidi. Znam da danas postoji još mnogo majki koje bi trebalo obići. Ali nema ko.

Zaboravili smo sve one majke koje su izgubile svoju djecu u ratnom vihoru. Mi smo zaboravili, ali one nisu nas.

Danas sam se uvjerio. Dočekala me radost i toplina kao u domu moje majke. Nije Slavka zaboravila ni poklone spremiti.

Nije Slavka Matić zaboravila nikoga od nas. Svi smo mi njena djeca!

 

Srećan praznik materice svim našim majkama.

 

Prije svega, vaše dijete,

Srđan Rankić.