Moj prvi dodir sa Bratuncem nije bio zbog nečega uslovno rečeno lijepog. Snimao sam dokumentarni film o stradanju mojih sunarodnika od zločinačke ruke Nasera Orića i njegove 28 divizije. Dakle, rekoh uslovno rečeno nije bio lijep povod, ali vrijeme provedeno u Bratuncu i razgovor van kamera sa ljudima je nešto što je ostavilo poseban utisak na mene. Tvrdim da nisam sreo ljude takvog kova, posebnog, viteškog, domaćinskog skoro nigdje do sada. Predusretljivost od strane običnih ljudi do gradonačelnika Rankića je bila takva kao da smo im rod najrođeniji. A svi ti ljudi nose u svom srcu ranu, u svojoj duši patnju, ali nose i takvu jačinu kojoj se čovjek mora diviti. 

Zbog takvih ljudi, zbog mučeništva njihovih bližnjih dužnost je svakog Srbina na kugli zemaljskoj da pronosi istinu o Bratuncu, da se ne zaboravi, da nam se ne bi ponovilo na nekom drugom mjestu, jer upravo nam je zaborav ili pokušaj zaborava i potiskivanje trauma donio nove žrtve devedesetih godina prošlog vijeka. 

Bratunac je SVESRPSKA PRIČA, Bratunac je srpska golgota, 

Bratunac je veliki kamen ugrađen u kosturnicu srpskog stradanja. 

 

Spasoje Tomić, novinar TV A1.